Zašto sam postao anarhista, bezvlasnik? Namerno ističem ovu reč u bukvalnom prevodu na bugarski, zato što u ispranom mozgu većine “anarhija” znači “nered”, haos, rušenje. Zapravo, njeno značenje je “nevlast”: ne – vlasti koja je sredstvo ugnjetavanja, ne – iskorišćavanju, ne – neodgovornoj kontroli nad poslušnim masama, ne – bilo kojem vidu vlasti čoveka nad čovekom.
Zašto sam ostao nepokolebljivi anarhista preko sedamdeset godina? Da, prošlo je već sedamdeset godina: moj anarhistički put počeo je kada mi je bilo sedamnaest, već daleke 1936, godine Španske revolucije, čija su duša bili anarhisti. Za mene, kao i za mnoge moje vršnjake, sve je u početku bilo povezano s mladalačkim entuzijazmom, revolucionarnim romantizmom i nagonom za pružanje i dobijanje pomoći i solidarnosti. Posle je sve dobilo više smisla. Puno sam čitao, interesovalo me je šta kažu druga politička učenja o društvenom pitanju. Pažljivo sam pratio dešavanja kod kuće i u svetu. Što sam više čitao i pratio, više sam bio uveren u ispravnost anarhističke ideje. Nijedna politička doktrina, nijedna politička partija nije zagovarala istinsku slobodu i društvenu pravdu. I hitlerizam i boljševizam, koji je u početku proklamovao odbranu radništva, pokazali su se kao najveći tirani, iživljavači nad radništvom i slobodnim ljudskim duhom uopšte.
To je temelj na kojem sam izgradio svoja uverenja i – svoj život.
Rođen sam 1. avgusta 1919. godine u selu Kosača kraj Pernika, u siromašnoj seoskoj porodici. Otac mi je umro 1929, kada sam bio desetogodišnji učenik drugog razreda seoske osnovne škole. Imao sam dva brata i dve sestre, svi mlađi od mene. Moj deda Nako imao je 96 godina, a majka je bila bolešljiva, opterećena brigom za nas mališane, pa sam morao da batalim školu i zaposlim se, da privredim koliko mogu.
Radio sam po sitnim dućanima i krčmama u Sofiji i Perniku. Svaki zarađeni dinar davao sam majci, tek toliko da obezbedimo koru hleba za porodicu.
Decembra 1934. počeo sam da radim za tezgom sa hranom ispred perničkog rudnika “Caleva kruša”. Ljudi koji su iznajmljivali tezgu, baja Jordan i njegova žena, teta Milka, imali su troje dece i vodili su krajnje skroman život. Osećao sam se kao dodatni teret ovoj porodici, pa sam nakon mesec dana otišao. Tražio sam novi, po mogućnosti malo bolje plaćeni posao, pa sam februara 1935. počeo da radim kod Atanasa Nakova, perničkog proizvođača i trgovca krečom. Radio sam u krečani nedaleko od fabrike stakla “Kristal”. Za momčića mojih godina, posao je bio težak. Radilo se po 12 sati dnevno. Leti je vrućina od sunca i peći bila nepodnošljiva. Ipak, nisam imao izbor. Moralo je da se radi, makar bio mršav kao motka. Majka, sestre i braća oslanjali su se isključivo na moju zaradu ne bi li preživeli.
U jesen iste te 1935. šef je otvorio novo preduzeće, magacin za žito, brašno i mekinje. Postao sam “trgovački služitelj” u prodavnici – prodavac. Već mi je bilo šesnaest godina. Novi posao mi je omogućio više slobodnog vremena za druženje s vršnjacima i nedeljne odlaske u selo. Naša mahala – “Pujeva mahala” bila je daleko, četiri kilometara od centra. U zavisnosti od sezone, pomagao sam u poljoprovrednim poslovima, naučio sam da kosim, orem, sejem i slično, sve što ima veze sa seoskom privredom.
Godine 1936. već sam se upoznao i sprijateljio s perničkim anarhističkim podmlatkom. Iste godine izbila je revolucija u Španiji, čija su pokretačka snaga bili anarhisti. Od jednog omladinca, Milena Pavlova, nabavljao sam bilten Federacije anarhokomunista Bugarske – FAKB. U njemu su događaji u Španiji prikazivani sasvim drugačije nego u bugarskoj štampi, koja je bila cenzurisana, teško je reći nezavisna. Bolje bi joj pristajalo “prodana” ili “žuta” štampa.
U to vreme, u mom selu postojala je značajna grupa anarhista – među njima, u starije su se ubrajali advokat Asen Tomov, učitelj Petar Dimitrov i rudarski inženjer Metodi Dimitrov. U mlađe su spadali Milčo Slavov Ljubenov, Jordan Tomov, Bogdan Cvetkov, Bogdan Aleksov, Stamen Dimitrov, Ljuben Gospodinov Ljubenov, braća Jordan i Hristo Pavlov, braća Jordan i Stefan Georgijev, Georgi Jordanov Božilov, Milčo Krumov i Georgi Kirilov. Oko njih je gravitirala cela kosačka mladež.
Nijedan mlad čovek iz Kosače nije želeo da se priključi omladinskim organizacijama komunista ili zemljodelaca[1]. Sve kulturne događaje organizovali su anarhisti, iako se sve prikazivalo kao delo Doma kulture, koji je igrom slučaja raspolagao jako bogatom bibliotekom. Nakon puča Kimona Georgijeva[2] 1934. godine, zabranjena je i konfiskovana sva “opasna literatura” iz biblioteke. Međutim, baja Pešo (tako smo zvali učitelja Petra Dimitrova, koji je jedno vreme bio i bibliotekar) mudro je uspeo da sakrije skoro sve anarhističke knjige, da bi kasnije mogao da ih daje na čitanje. Druga čistka desila se u organizaciji boljševika nakon 9. septembra 1944, ali baja Pešo je i tad spasao jedan broj knjiga.
U Perniku nas je anarhističkom literaturom snabdevao naš neumorni prijatelj Laserman Asenov Minev, koji je radio kao strugar u mašinskoj sekciji rudnika “Mini Pernik”. Omladinu s kojom smo vodili anarhističku propagandu činili su Milen Pavlov, Bojan Aleksov, Ivan Pavlov, Todor Kirov Zlatkov, Boris Iv. Serginov, njegov brat Vasil i sestra Vera, Boris Cvetkov i Metodi Janev. Od starijih pamtim Dimitra Vasileva Ačanova, Bojana Aleksandrova (Baba), Jordana Koleva, učitelja Borisa Markovenskog, Georgija Panajatova, Jordana Georgijeva i Božička Hristova.
U to vreme, brojni anarhisti iz sela išli su u perničku gimnaziju, ali sa njima sam retko kad bio u kontaktu, iako sam znao puno anarhista iz te škole. Bilo je učenika iz Zemena, Trekljana i iz drugih mesta. U Perniku smo skrivali jednog druga ilegalca iz grada Ruse, čije je pravo ime bilo Kiril Kunev Arnaudov, a pseudonim Kiril Gaberov. Nabavili smo jedan obrtni ciklostil, pa smo skoro svaku noć kod Kirila štampali pozive, letke, apele i manifeste. Naša propaganda protiv braon kuge koja je zahvatila Evropu bila je na vrhuncu. Tih dana, najčešće i najvatrenije štampali smo letke u prilog Španskoj revoluciji.
[1] Pripadnici seljačke organizacije Bugarski zemljoradnički nacionalni savez. (prim.prev.)
[2] Jedan od vođa desničarskog militarističkog pokreta Zveno, nastalog pod uticajem Musolinijeve fašističke korporativne ekonomije. Georgijev je kasnije sarađivao sa Bugarskom komunističkom partijom. (prim.prev.)
Galerija slika iz Španske revolucije 1936:
https://libcom.org/gallery/spanish-civil-war-revolution-photo-gallery-1936-39
Dokumentarac o Španskoj revoluciji: