TRANSKRIPT I FAKSIMIL
STROGO POVERLJIVO!
Izveštaj o Aleksandru Metodijevu Nakovu
Aleksandar Metodijev Nakov je rođen 1. avgusta 1919. godine u selu Kosača, okrug Pernički. Bugarin, državljanin Bugarske, živi u gradu Perniku, mahala “Teva” br.86, četvrt “Petko Napetov”. Zaposlen u rudniku “Republika” kao monter lokomotiva. Obrazovanje sedmogodišnje. Poreklom iz siromašne seoske porodice. Oženjen, dvoje dece. Supruga Kirilka Aleksijeva Metodijeva , rođena 28. septembra 1922. godine u selu Viskar, okrug Pernički, prosta radnica. Kako u prošlosti, tako i danas nezainteresovana za politiku, živi u mahali “Teva” br. 86, zaposlena u fabrici “Mašinostroitelj”, Pernik; pod uticajem supruga gaji neprijateljski stav prema narodnoj vlasti.
Ćerka Jordanka Aleksandrova Nakova, rođena 8. jula 1945. godine u Perniku, učenica i članica DKMS[1].
Sin Marin Aleksandrov Nakov, rođen 6. marta 1948. godine u Perniku, učenik i član DKMS.
Otac Metodi Nakov preminuo davno.
Majka Jordanka Hristova Nakova rođena 2. jula 1897. godine u selu Kosača, okrug Pernički; živi u istom selu, apolitična domaćica.
Predmet ima dva brata i dve sestre.
* * *
Aleksandar Metodijev Nakov se po završetku osnovnog obrazovanja izvesno vreme bavio poljoprivredom, nakon čega prelazi u Pernik i počinje da radi po tamošnjim rudnicima. Trenutno je zaposlen u rudniku “Republika” kao monter. Kao radnik je jako dobar i savesno ispunjava proizvodne zadatke.
Već 1937. godine prilazi anarhističkom pokretu i započinje aktivni angažman, organizovanjem anarhističke grupe među radništvom nekadašnjeg mašinskog zavoda koji danas nosi ime “Mašinostroitelj”.
Godine 1941. razotkriven je od strane policije i sa još pet drugih anarhista osuđen na šest godina i osam meseci zatvora, u kojem provodi tri godine. Po izlasku iz zatvora ostaje u rodnom selu, gde nastavlja anarhistički angažman sa sledećim licima: Milčo Slavov, Asparuh Grujov, Jordan Borisov i Georgi Kiriliov, svi iz Kosače. Krajem 1944. odlazi za Pernik, povezuje se sa Dimitrijem Vasilevim, Bojanom Aleksevim, Lasermanom Asenov Milevim, Marijom Doganovom, Kocetom Zaharinovim i drugima, te osnivaju anarhističku grupu “Elize Rekli”. Predmet je bio predstavnik ove grupe u Jugozapadnom bugarskom anarhističkom savezu u gradu Stanke Dimitrov[2]. Nakon zabrane anarhističkog pokreta predmet nastavlja sa anarhističkim delovanjem: uzima učešće na ilegalnoj anarhističkoj konferenciji, distribuira markice solidarnosti i prikuplja pomoć za zatočene anarhiste. Zbog toga je 1948. godine poslat u Radno-vaspitni logor Belene, gde je zbog neprimerenog vladanja više puta kažnjavan. Iz logora je pušten 10. avgusta 1953.
Po izlasku iz logora ne prekida anarhističko angažovanje, nastavlja da se kreće u anarhističkim krugovima, a najblaži saradnici su mu Dimitri Vasilev Stojanov, s kojim je delio stan, Bojan Aleksov Stefanov, Mihail Stojanov Mindov, trenutno nastanjen u gradu Ruse, ul . Batak br.7, Vladimir Andonov i Ilija Georgijev Minev.
Danas se predmet često viđa sa pomenutim anarhistima: komentarišu događaje, razmenjuju literaturu i međusobno se ispomažu.
U logoru je predmet upoznao razne anarhiste iz cele zemlje, s kojima je redovno održavao kontakt. U avgustu 1961. godine, koristeći propusnicu za besplatno putovanje vozom koja mu je sledovala od firme posetio je Varnu, gde se sreo sa Bojanom Todorov Mangovim i Todorom Baramovim, aktivnim anarhistima; u Kolarovgradu se video sa Truhčom Nikolov Truhčevim, u Kneži sa Trifonom Todorov Terzijskim, u Debelecu sa Dečom Todorov Načevim, a u Sandanskom sa Slavejkom Ivanov Stojanovim. Razgovarali su o povezanosti i raspoloženju među članova pokreta.
Ima neprijateljski odnos prema narodnoj vlasti, koju kleveće i podriva joj autoritet.
Povodom denominacije[3], u prisustvu agenta “Nikolova” izjavio je da će to za posledicu imati poskupljenje robe i smanjenje plata radnika.
Na temu izbora održanih 25. februara 1962, predmet je izjavio kako to nisu slobodni izbori, već posledica komunističkog rusvaja. U prisustvu agenta “Bogdanova”, izjavio je: “Posmatraj događaje kroz prizmu slobodoumnog čoveka koji ne naseda na dogme savremenog komunizma, pa ćeš lako videti kuda ide ovaj svet. Komunisti su uzeli svu veru i moć narodima cele istočne Evrope, posebno u Poljskoj, Mađarskoj i Istočnoj Nemačkoj. Tamošnje vlasti opstaju jedino zahvaljujući ruskom bajonetu. Dešavanja u Mađarskoj su odličan primer i dokaz za to.”
Po karakteru, predmet je skroman, ne pije, ne puši i dobar je radnik. Raspolaže solidnim opštim i političkim obrazovanjem, puno čita i član je esperanto udruženja “Novi put” iz Pernika. Vatreni je anarhista i otvoreno tvrdi kako ga ništa ne može odvojiti od njegovih ideja i veza sa anarhistima.
Mobilizaciona dokumenta
Izradio: Videnov
Odobrio:
Načelnik mobilizacione službe
Potpukovnik – (nečitko)
Zaključak: S obzirom na neprijateljsko delovanje, predlažem da se određeno vreme drži zatočenim kao društveno opasan. Kategorija “L”.
Zamenik narodnog komesara okružne kancelarije Ministarstva unutrašnjih dela
Potpukovnik: (nečitko)
Napomena redakcije glasila “Naš put”
Tekst iznad je prevod izrađen i odobren od strane sekretara Saveza bugarskih anarhista u inostranstvu na osnovu fotokopije jedinog primerka originalnog zapisa, zavedenog u okružnoj kancelariji Ministarstva unutrašnjih dela u Perniku.
Svaki komentar je suvišan. Ipak, želimo da istaknemo nekoliko zaključaka koji se sami nameću.
- Kao dokument, on predstavlja ISTORIJSKU POTVRDU izdatu od strane samog režima “Narodne demokratije”, u kojoj Bugarska komunistička partija, kao “avangarda” radničke klase, upravlja u njeno ime i sprovodi “diktaturu proletarijata” nad najtipičnijim predstavnicima radništva.
- On pokazuje koliko marljivo policija priprema dosijea o neprijateljima režima iz redova same radničke klase, jer se prikupljeni podaci ne odnose samo na “neprijatelja”, već i na njegovu ženu, decu, braća i sestre, pa čak i na majku i pokojnog oca.
- Predmet, dakle ne čovek, već samo br. 1218 sa jednog policijskog spiska, u ovom slučaju je anarhista koji je kao osamnaestogodišnjak prišao anarhističkom pokretu, ležao u zatvoru zbog svojih ideja i angažmana pod bivšim i godinama bio interniran pod sadašnjim režimom (čak i nakon izrade ovog dosijea 1978. godine, zbog, kako piše u samom dokumentu, skupljanja markica solidarnosti i pomaganja mnogim zatočenim saborcima iz “cele zemlje”).
- Ovaj dosije jednog anarhiste predstavlja izvanrednu biografiju iz pera policije lično, kakvu mi danas ne možemo napisati i kojom može da se ponosi NE SAMO ANARHISTIČKI POKRET U CELOM SVETU, VEĆ I RADNIČKA KLASA ČIJI JE ON DOSTOJAN PREDSTAVNIK.
- Taj anarhista, državni neprijatelj, potiče iz uboge seoske porodice, a ne iz buržoazije; on je radnik koji je ” jako dobar i savesno ispunjava proizvodne zadatke”, a ne saboter, propalica, huligan ili povlašćeni besposličar; “po karakteru je skroman, ne pije, ne puši i dobar je radnik”. Nakov je zahvalan za ovu potvrdu, a mi se kolektivno zahvaljujemo Državnoj bezbednosti i njenim agentima, špijunima čija su imena stavljena pod navodnike! Ovo nije tek biografija jednog čoveka, anarhiste i borca za slobodu i pravdu, već istinska monografija jednog naroda nepokolebljivog u svom otporu.
Pariz, 1979.
[1] Димитровски комунистически младежки съюз – Dimitrovski komunistički omladinski savez (prim. prev.)
[2] Danas Dupnica (prim.prev.)
[3] Promena nominalne vrednosti novčane jedinice u okviru monetarne reforme koja je stupila na snagu 1. januara 1962. Kurs leva baziran je na ruskoj rublji, a koeficijent denominacije iznosio je 10:1. (prim.prev.)